U Bihaću su organizovani Sedmi po redu susreti i savjetovanje bibliotekara BiH, Srbije i Hrvatske pod nazivom «Juni na Uni».

Osnovne teme bili su digitalizacija bibliotečke gradje i biblioteke pri visokoškolskim ustanovama našto su negodovali predstavnici općih i javnih biblioteka i stavili jasnu primjedbu organizatoru skupa. Svoj rad sa pomalo ironičnim nazivom - «Vrijeme je za biblioteku», prezentirala je direktorica maglajke biblioteke Nina Salkić.

«Jedan od naših zaključaka bio je da se poveća procenat izdvajanja u budžetima – od općinskog do državnog, za kulturu i to za ustanove kulture jer se najveći dio novca rasipa na ono što ne spada u instutucije, odnosno na kojekakve festivale, manifestacije i slično. Naš slijedeći zaključak je bio da kažemo NE festivalizaciji kulture. Ipak, mi koji radimo iz dana u dan na informisanju i edukaciji građana, obrazovanu, valjda zaslužujemo veću podršku nego dvodnevne manifestacije i festivali na koje se raspe silan novac. U svim budžetima za to ima para, ali ne i za nabavku knjiga ili za Zavičajne zbirne i slično. Zatražili smo od naše krovne instutucije – Nacionalne univerzitetske biblioteke BiH, da više vodi računa o općim bibliotekama koje su i najbrojnije, obuhvataju najveći broj gradjana i nude najširu lepezu usluga. Ne organizuju se dodatne obuke za zaposlenike – knjižničare i više knjižničare», istakla je a savjetovanju diektorica maglajske biblioteke Nina Salkić.

Tokom savjetovanja istaknut je i problem Fondacije za bibliotečku djelatnost koja u posljednje vrijeme sve više služi izdavaštvu – otkupljuje knjige od izdavača i distibuira ih bibliotekama, ali ne prema njihovim potrebama nego po vlastitom nahodjenju koje je najčešće pogrešno. Zatraženo je da se aktivira rad Društva bibliotekara Federacije i države BiH po uzoru na Društvo u RS-u te da se više radi na afirmaciji profesije bibliotekar. «Tražimo prije svega da se poštuje struka, profesija, ono zašto smo se školovali. To su bili neki od naših zahtjeva koje smo uputili na savjetovanju i koje sam ja istakla tokom svoga govora. Odlično je da digitaliziramo gradju, odlično je da smo u COBIS-u, ali ako se okrenemo samo svojim stručnim poslovima, onda bibliteka prestaje biti ustanova za gradjane, onda ona postoji radi nas i mi se okrećemo sami sebi. Osim toga mi nemamo dovoljno kadrova i za naše korisnike i za stučne poslove koji se od nas traže. Tu sve staje i prestaje normalna komunikacija sa našim gradjanima. A ako nema komunikacije, onda je besmisleno da mi digitalizujemo čitavu biblioteku, da imamo viritualnu biblioteku, ako ona nije dostupna svakome – onda ona ne treba ni da postoji. Tu dolazi do maloga sukoba izmedju visokoškolskih biblioteka koje su okrenute isključivo studentima i općih biblioteka koje imaju široku lepezu korisnika – od djece predškolskog i školskog uzrasta, sednjoškolaca, studenata do radnika, penzioneta, domaćina ali i naučnih i stručnih radnika. Mi u općim bibliotekama moramo «pomiriti» interese svih njih i svome gradu dati neki kulturni sadržaj, čuvati kulturno-historijsko nasljeđe kroz Zavičajnu zbirku koja je važan dio naše djelatnosti» dodala je Nina Salkić, direktorica Biblioteke Maglaj.


www.bibliotekamaglaj.org